Do uspeha preko navika: Lekcije iz slobode izbora
U nameri da uradimo nešto od dugoročne koristi za sebe, često se susretnemo sa negativnim unutrašnjim razgovorom. “Ne mogu ja to”, ” nisam sposobna”, “ne znam kako”, “baš mi se ne da” – neke su od uobičajenih fraza koje nam “odzvanjaju” u glavi kada želimo da krenemo, ili pak kada okolnosti postanu teške.
Ono što u takvim slučajevima obično previđamo jeste da uvek i na svakom mestu imamo slobodu izbora da odaberemo akciju koja je u datom trenutku najbolje moguće rešenje za naše lično blagostanje ili cilj kome dalekosežno stremimo. Svest o takvoj slobodi je najbolji protivotrov negativnim mislima.
Šta nas sprečava u dobrim namerama
Istraživanja pokazuju da je preko 40% našeg svakodnevnog ponašanja zasnovano na usvojenim navikama.
Ako smo navikli da nakon napornog dana veče provodimo listajući socijalne mreže ili gledajući dvadeseti po redu besmisleni video na jutjubu, pri tom jedući poslednji red Milka čokolade – pogodite šta će se desiti kada stignemo kući uveče tog čuvenog ponedeljka kada smo čvrsto odlučili da krenemo sa ranijim leganjem i nevečeranjem?
Čak i ako uspemo tokom nekoliko dana da odolimo magnetnoj privlačnosti onoga na šta smo navikli, desiće se situacija kada će nas okolnosti ili umor uhvatiti “spuštenog garda”, te ćemo ponovo posegnuti za onim što smo toliko puta ponovili prethodnih meseci ili godina.
Nakon takvih epizoda obično izgubimo veru u svoje snage ili istrajnost i zanemarimo činjenicu koju smo akcentovali na početku teksta: uvek imamo slobodu!
Čak i ako uspemo tokom nekoliko dana da odolimo magnetnoj privlačnosti onoga na šta smo navikli, desiće se situacija kada će nas okolnosti ili umor uhvatiti “spuštenog garda”, te ćemo ponovo posegnuti za onim što smo toliko puta ponovili prethodnih meseci ili godina.
Za ili protiv?
Proaktivna sloboda se ne manifestuje kao protivljenje nečemu (a naročito ne nečemu nejasno definisanom) nego kao afirmacija svrsishodne akcije. Šta ovo znači?
Ako si odlučio da nećeš više gubiti vreme pred displejem telefona, ili da ne smeš više legati kasno – to zapravo dvostruko negativno deluje na mogućnost pozitivnog ishoda takve odluke.
Kao prvo, usmeravanjem pažnje na nešto negativno, nešto što nećeš, zapravo povećavaš šanse da do toga na kraju dođe. Naša svest ne može biti usmerena na dve stvari istovremeno. Ako je zaokupimo nečim što nećemo, svakako taj sadržaj postaje predmetom naše pažnje i samim tim postaje još jače uočljiv na našem mentalnom “radaru”. Sigurno ti se dešavalo da nekad nehotično spomeneš frazu “samo da ne…” – da bi se baš to kasnije desilo. Isto tako, suzdržavanje od nečega što nećemo troši zalihe naše volje i energije, čime nas vremenom zapravo slabi, a ne “čeliči”, kako ljudi obično misle.
Usmeravanjem pažnje na nešto negativno, nešto što nećeš, zapravo povećavaš šanse da do toga na kraju dođe.
Drugo, usmeravanje na generalizovanu sliku nečega što ne želimo onemogućava da se fokusiramo na nešto što zapravo možemo, a što bi značajno smanjilo šanse ili čak potpuno predupredilo razvoj situacije u neželjenom smeru. Čak i ako tačno znamo šta konkretno nećemo (npr. neću da jedem čokoladu uveče), to nam dugoročno uopšte neće pomoći, osim ako nasuprot tome ne znamo šta tačno hoćemo!
Ilustrovaćemo ovo na prethodno navedenom primeru. Umesto da kažeš sebi: Neću više da gubim sate na gledanje instagram fida, formuliši šta tačno možeš/želiš da uradiš – a što će lošu naviku saseći u korenu. Ili kao što smo rekli na početku: usmeri se na svoju slobodu izbora!
Sloboda kao nova navika
Taj izbor mora biti precizno definisan i biti u skladu sa našim trenutnim sposobnostima i mogućnostima. Dakle, “možda ne mogu da se ne zablenem u telefon, ali sigurno mogu u 20h da pokrenem aplikaciju koja blokira pristup socijalnim mrežama i nakon toga uzmem pripremljenu knjigu da čitam.” Na ovaj način, afirmišemo svoje snage i slobodu ličnog izbora koju zapravo uvek imamo na raspolaganju.
Da bi ova nova konstruktivna stvar “zaživela”, potrebno je da dobije obrise nove navike. Drugim rečima, ona mora imati tačno određen kontekst i “okidače” koji je pokreću. Na našem primeru, to bi moglo da izgleda ovako: “Čim se u 20h oglasi alarm koji sam ranije podesio na svakodnevno podsećanje, odmah ću pokrenuti blok aplikaciju i uzeti knjigu u ruke”. Ovakva akcija ne zahteva nikakvo primoravanje ili kompleksno pripremanje, već se sprovodi uz minimum volje i u najkraćem vremenu.
Da bi postala čvrsta navika, ovakvu – kako sam je nazvao – svrsishodnu akciju treba da ponavljamo svakodnevno tokom nekog dužeg perioda. Navika nije ništa drugo nego ponavljanjem naučeno ponašanje, smešteno na niže slojeve svesti radi automatizacije kako bi mozak mogao da se usmerava na tekuće izazove.
Zabrana ili nešto drugo…?
Siguran sam sad da je makar nekolicini vas palo na pamet – “ma daj, ovo nije ništa drugo nego lepo upakovano zabranjivanje, jer šta je drugo blokiranje telefona nego zabrana…?” Takav zaključak je na prvi pogled logičan, ali je zapravo potpuno pogrešan.
Sloboda izbora je prisutna zato što u svakom trenutku postoji nebrojeno mnogo mogućih scenarija razvoja neke situacije. Neki od faktora su van naše kontrole, ali svako pojedinačno delo koje učinimo imaće efekat na buduće stanje nas kao pojedinca ili sistema u kome se nalazimo.
Navika je samo naučeno ponašanje u definisanom kontekstu i uvek je obojena ličnim (često podsvesnim) doživljajem koristi koje imamo od nje. Mozak nije ništa drugo nego moćni superkompjuter koji neprekidno procesira informacije iz spoljašnjeg okruženja (ali i unutrašnje parametre organizma) kako bi doneo odluku najpovoljniju za blagostanje jedinke (ili vrste). Ona ponašanja koja su doživljena kao nešto povoljno za nas, ponavljaju se, a nakon dovoljno ponavljanja postaju (polu)automatizovana.
Svesno biraj svoje navike
A sada tri koraka unazad. To što si nekada davno u nekoj situaciji odabrao određeni obrazac ponašanja i od njega napravio naviku, ne definiše te! Imaš potpunu slobodu da izabereš novi, konstruktivniji način “hendlovanja” date situacije i da od tog načina – prostim ponavljanjem – stvoriš novu naviku. U našem slučaju – svesnim biranjem gašenja telefona ili aktivacije blok aplikacije, nisi ništa sebi zabranio, nego si samo pružio sebi šansu slobodnog (a ne naviknutog) delovanja, te razvoja situacije u novom, pozitivnijem smeru!
To što si nekada davno u nekoj situaciji odabrao određeni obrazac ponašanja i od njega napravio naviku, ne definiše te!
U formiranju navika, organizam koristi određene fiziološke mahanizme (hormoni i neurotransmiteri) kao “hemijski potpis” određenog ponašanja. Ako si nekada davno pojela čokoladu jer si bila sama kod kuće i tužna, zahvaljujući šećeru i kakaou u njoj došlo je trenutno prijatnih telesnih senzacija – a organizam je to zabeležio kao povoljan algoritam. Stoga si nastavila da s vremena na vreme takvo ponašanje u određenim situacijama (ili psihološkim stanjima) ponavljaš, i eto navike!
Budi režiser svog života
Problem je što navike koje su “naslonjene” na direktno percipiranu trenutno korist za organizam (a tu spadaju slatkiši, lajkovi na socijalnim mrežama, lenčarenje, cigare…) imaju izuzetno jak “hemijski potpis” i samim tim su teže za menjanje – kada se već stvore preduslovi (“okidači”) za njihovo aktiviranje. Ovaj mehanizam leži u osnovi težih oblika zavisnosti.
Ipak, u većini slučajeva, disfunkcionalne navike su samo kaskada usvojenih ponašanja koja nas svaki put kada se aktiviraju odvedu “na pogrešna vrata” koja ne vode tamo gde bismo sa svojim ličnim potencijalima zapravo mogli stići.
Usmeravanjem pažnje na slobodu izbora u datom trenutku ili situaciji, i biranjem nove svrsishodne akcije, samo omogućavaš sebi da “reprogramiraš” navike koje ti ne idu u prilog, te razviješ novi i vedriji scenario svoje budućnosti.
©benefitcoaching.rs