Da li se na dijeti mora gladovati?
Zašto većinu ljudi dijeta asocira na gladovanje? To jest, zašto je opšte mišljenje da je dijeta nešto što podrazumeva mučenje, patnju, uskraćivanje, izdržavanje, glad…
Na prvom mestu, to dolazi otud što se reč “dijeta” izjednačava sa rigoroznim, restriktivnim planovima ishrane koji se često dele na internetu. Velika većina ljudi pokušava da smrša držeći upravo ovakvu vrstu dijete.
Pre nego što dođemo do odgovora na pitanje da li je zapravo moguće biti na dijeti a ne gladovati, moramo raščistiti dve stvari:
1. Šta uopšte znači “dijeta” i
2. Da li je svaka glad ista… ili postoji neka vrsta gladi koja zapravo nema veze sa praznim stomakom?
Šta je uopšte dijeta
Verujem da većina ljudi koja se pati sa mršavljenjem i konstantno traži nove načine da smrša, kada čuje ovu reč, živopisno zamišlja pola barenog krompira i list zelene salate. Međutim, to ne mora uopšte biti tako.
Dijeta se zapravo odnosi na ono šta jedemo, na uobičajen sadržaj naše svakodnevne ishrane. Dakle, sve što jedemo jeste neka dijeta. To je i razlog što postoje fraze kao “mediteranska dijeta” koje nas upućuju na prosečan sadržaj svakodevne ljudske ishrane u određenoj geografskoj regiji ili kulturi.
U specifičnom, ili pak kolokovijalnom smislu, reč “dijeta” se može odnositi na naročiti koncept ili plan ishrane koji je obično usmeren na mršavljenje. To je značenje ove reči koje ljudi obično podrazumevaju i otud ona negativna asocijacija s početka teksta.
“Dijeta” kao izraz koji nas upućuje na popularne internet dijete, tj. načine ishrane koji dovode do značajnog smanjenja unosa kalorija, u cilju brzog mršavljenja (a obično traju neko vreme pa se završavaju) – uglavnom i jesu neki vid samokažnjavanja koje uključuje gladovanje, makar u početku.
Međutim, kao što smo već u ranijim tesktovima naglasili – istraživači na ovu temu su zaključili jednu paradoksalnu stvar. Naime, činjenica koja najpreciznije predviđa buduće gojenje, zapravo jeste “držanje dijete” u nekom momentu. To je onaj čuveni “Jo-Jo“ efekat o kome mnogi pričaju.
Ono što je isto tako paradoksalno jeste da se u takvim studijama pokazalo da redukcija u ishrani putem restriktivnih dijeta, tokom vremena zapravo ne dovodi do povećanja osećaja gladi nego upravo suprotno. Prosečni intenzitet i učestalost gladi se smanjuju, apetit se smanjuje! I to znaju svi koji su neko relativno duže vreme istrajali sa nekom dijetom.
Hedonistička glad
Da bismo ovo bolje razumeli, uvešćemo jedan novi termin, a to je “hedonisitička glad”. Kao što znamo, reč “hedonizam“ podrazumeva neki oblik zadovoljstva i uživanja. Šta bi onda bila hedonistička glad?
Hedonistička glad je naučni termin kojim se označava realna pojava, a to je jedenje radi osećaja zadovoljstva, a ne na osnovu gladi. Odnosno, ja bih to možda još i nazvao “apetitivnim jedenjem“ koje uopšte nije u direktnoj vezi sa našim telesnim potrebama.
Hedonistička glad je naučni termin kojim se označava realna pojava, a to je jedenje radi osećaja zadovoljstva, a ne na osnovu gladi. Odnosno, ja bih to možda još i nazvao “apetitivnim jedenjem“ koje uopšte nije u direktnoj vezi sa našim telesnim potrebama.
Verujem da smo svi mi na osnovu ličnog iskustva svesni postojanja ovog fenomena, kao kada na primer jedemo iz dosade, da bi trenutno popravili raspoloženje, zato što su pred nas iznesene poslastice ili jednostavno što je takav povod.
Zašto smo uopšte pomenuli hedonističku glad u kontekstu dijeta i gladovanja?
Stoga što se hedonistička glad, koja zapravo nema veze sa realnom glađu jer može biti prisutna i kada je želudac pun, kada smo siti, javlja u kontekstu naročite vrste hrane.
Evo, zamisli da si u situaciji kada si se prilično najeo za ručak, ali te je kasnije neko iznervirao na poslu pa bi da “smiriš živce” sa hranom, ili ti se jednostavno javila želja da se “malo zasladiš”. Da li ćeš odabrati pun tanjir slatkog kupusa za to? Mislim da je tvoj odogovor: “Ne!”
Hedonstička glad je usmerena na kalorične namirnice, na slatkiše i grickalice, kolače ili na izrazito masnu, slanu i slasnu hranu.
A šta se dešava kada smo na rigoroznoj dijeti? Sve dijete tog tipa nam isključuju ovakve namirnice iz ishrane. Iz tog razloga, vremenom nestaje hedonistička glad i reguliše se naš prirodni apetit. Otud i onaj pomenuti paradoks da kod ljudi na dijeti, ako dovoljno dugo istraju, dolazi do smanjivanja osećaja gladi, mada bismo nekom svojom logikom očekivali suprotno.
Glad i sistem nagrađivanja
Kako dolazi do smanjivanja ili nestajanja hedonističke gladi?
Jedenje namirnica koje su vezane za zadovoljavanje apetita u kontekstu hedonističke gladi, a videli smo da su to kalorične i slasne namirnice (obično istovremeno i nezdrave po nas), stimuliše sistem nagrađivanja u mozgu. To dovodi do lučenja čuvenog dopamina, ali i drugih hormona i neurotransmitera koji se vezuju za osećaj zadovoljstva.
Jedenje namirnica koje su vezane za zadovoljavanje apetita u kontekstu hedonističke gladi, a videli smo da su to kalorične i slasne namirnice (obično istovremeno i nezdrave po nas), stimuliše sistem nagrađivanja u mozgu. To dovodi do lučenja čuvenog dopamina, ali i drugih hormona i neurotransmitera koji se vezuju za osećaj zadovoljstva.
Preterana i česta stimulacija ovog sistema vodi formiranju jake navike, a u težim slučajevima čak i nekom nivou zavisnosti.
Otud najčešće dolazi ono čuveno “al mi se jede nešto slatko”. Ne iz fizičke gladi, nego zato što je mozak izdresiran pa očekuje, u određenoj situaciji ili kontekstu, svoju dozu “droge“.
Neki ljudi su jednostavno podložniji ovome, a neki uopšte nemaju problem sa tim. Možemo ih nazvati srećnicima, jer hrana jednostavno nije njihova “droga izbora”, “ne radi ih”. Takvi najčešće nikada u životu nemaju problem sa viškom kilograma.
Za sve ostale, a naročito one koji stalno eksperimentišu sa nekim internet dijetama, važi sledeće: Eventualno, u periodu dok su na dijeti, ako dovoljno dugo istraju, uspeju donekle da se “očiste” od negativnih efekata namirnica koje vode jačanju hedonističke gladi. Međutim, čim sa tom dijetom prekinu vrate se starim šablonima, starim omiljenim namirnicama, a hedonistička glad se vrlo brzo vrati kao bumerang.
Namerno kažem u narkomanskom slengu “očiste se”, jer je za sve što podrazumeva preteranu stimulaciju, tj. zloupotrebu dopaminskog sistema, jedini lek uzdržavanje tj. nekonzumiranje tokom relativnog dužeg perioda.
Rešenje za dijetalnu glad
Koji bi onda bio izlaz iz ovog začaranog kruga dijeta i gladovanja?
Rešenje je da dijetu na prvom mestu shvatimo u smislu koji ona primarno i označava, a to je ŠTA svakodnevno jedemo. Drugim rečima, na naše navike u ishrani. Pravilnim biranjem toga šta jedemo i pravilnim koncipiranjem svojih obroka (pogledaj video), neće biti potrebe da se ograničavamo količinski. Takva hrana na prirodan način reguliše naš apetit i vodi tome da jedemo samo onda kada smo realno gladni. Pored toga, tako koncipirani obroci imaju manju kalorijsku gustinu, odnosno ne vode gojenju.
Kada samosvesno biramo namirnice koje jedemo i držimo se planiranih obroka, neće biti potrebe da sebe maltretiramo držanjem brzih (i kusih) “internet dijeta”. Time jednostavno razvijamo zdrave navike u ishrani i držimo hedonističku glad pod kontrolom.
Podeli ovaj tekst sa prijateljima 

Coach Ognjen preporučuje
Preuzmi besplatan priručnik sa 10 sjajnih niskokaloričnih namirnica od kojih možeš kreirati zdrave i dijetalne obroke svakoga dana!