Tri najvažnija principa uspeha (i šta tačno znače)
Šta je to što nekoga definiše kao uspešnog? Da li su to novac, imovina ili društveni položaj – ili pak nešto drugo?
Kriterijumi za procenu uspeha su različiti i zavise od konteksta, kao i onog ko ga procenjuje. Najjednostavnija formula uspeha jeste: biti bolji u nečemu od većine ostalih. U sportu je to evidentna i merljiva stvar, a najuspešniji su oni koji najčešće pobeđuju.
U ljudskom društvu, spoljašnja obeležja uspeha direktno su vezana za percepciju nečijeg statusa ili ličnih kvaliteta. Na žalost, ove dve stvari često ne idu “ruku pod ruku”. Oni sa najizraženijim društvenim statusom nisu nužno i oni najboljih ličnih kvaliteta.
Iako smo razumna bića, naš doživljaj sveta, kao i sebe u njemu i dalje je prilično osenčen animalnim tj. evolutivnim crtama, te smo skloni da razne vidove socijalne dominacije doživljavamo kao potvrdu nečijeg uspeha.
U ljudskom društvu, spoljašnja obeležja uspeha direktno su vezana za percepciju nečijeg statusa ili ličnih kvaliteta. Na žalost, ove dve stvari često ne idu “ruku pod ruku”. Oni sa najizraženijim društvenim statusom nisu nužno i oni najboljih ličnih kvaliteta.
Tri dimenzije uspeha
U tekstu “Kako pronaći životnu ravnotežu” uočili smo kako različiti aspekti našeg života zarad lakše analize mogu da se grupišu u tri glavna: Zdravlje, Produktivnost i Međuljudske odnose.
Isto tako, uspeh možemo posmatrati u ove tri ravni. U najređim slučajevima, nečiji uspeh baziran je samo na jednoj od ove tri kategorije. Takve “vrste” uspeha obično su vrlo jednostrane ili kratkog daha. U većini ostalih slučajeva, postizanje određene vrste uspeha zahteva izvestan balans kvaliteta iz sva tri domena, iako će jedan možda izbijati u prvi plan i na prvi pogled se isticati.
Za nekoga ko je uspešan u poslu, najvažniji su svakako njegovi kvaliteti iz oblasti produktivnosti, međutim bez adekvatnih sposobnosti na polju timskog rada (međuljudski odnosi) ili psiholoških crta poput istrajnosti (mentalno zdravlje) – taj uspeh ne bi bio u potpunosti moguć.
Opet, za nekoga ko je samo zahvaljući svojim interpersonalnim sposobnostima ili humoru omiljen u društvu, to znači neki vid socijalnog uspeha – ali ne nužno i nešto šire što će doći u žižu javnosti i pamtiti se, ili pak doneti toj osobi nešto više sem lične satisfakcije.
Tri principa koja sam formulisao kao ključna za svakoga ko želi da bude uspešan na nekom polju nisu direktno izvedena iz tri pojedinačna životna aspekta, nego predstavljaju formulaciju opštih načela koji rukovode ostvarivanjem uspeha u bilo kojem od njih.
Princip uspeha #1: Imaj viziju pre nego što kreneš
Ako si kao i ja sklon da slušaš podkaste ili intervjue sa poznatima koji su ostvarili neki vid prepoznatog ličnog ili profesionalnog uspeha, primetio si da većina njih govori kako su imali jasnu viziju tj. sliku željenog cilja ili stanja kome su stremili. Ne samo to, najodlučniji među njima praktikovali su mentalne vežbe kojima su tu viziju dodatno afirmisali i učvršćivali.
Mozak ne razlikuje stvarni događaj od zamišljenog. To je razlog što istraživanja potvrđuju da mentalna vežba može da doprinese motoričkom usavršavanju nekog pokreta skoro koliko i telesna (u sportu se to zove ideomotorni trening). Ako imamo jasnu sliku onoga kakvi želimo da budemo ili okolnosti u kojima želimo da se nađemo, mozak će početi da nalazi rešenja koja su u skladu sa takvom vizijom. Drugim rečima, počećemo da delamo na način kao da je ta slika već realna.
Ovaj prvi princip odnosi se na još jednu vrlo važnu stvar, a to je planiranje i postavljanje ciljeva. Neće nam puno vredeti da imamo jasnu sliku onoga čemu težimo, ako ne definišemo proces koji će nas ka toj mentalnoj predstavi voditi. Ovo je nešto što mnogi koji krenu sa samoohrabrivanjem putem “pozitivne psihologije” ili “afirmacija” prenebregavaju. Misle da je dovoljno samo “misliti pozitivno” i nešto izuzetno želeti da bi se automatski i ostvarilo.
Ako imamo jasnu sliku onoga kakvi želimo da budemo ili okolnosti u kojima želima da se nađemo, mozak će početi da nalazi rešenja koja su u skladu sa takvom vizijom
Dalekosežnije ciljeve treba obavezno rasparčati na manje, jednostavnije i lakše dostižne. Na ovaj način postaje nam potpuno jasan proces dolaska do onoga što želimo, kao i konkretnih koraka koje treba da učinimo. Pored toga, svako ostvarenje manjih, mikro-ciljeva, biće najbolji način održavanja motivacije na optimalnom nivou.
Princip uspeha #2: Rukovodi se ličnim integritetom
Pod integritetom se obično misli na moralnu ili etičku dimenziju nečijeg karaktera. Međutim, sam koren reči integritet ukazuje nam na još jednu ravan značenja, a to je celovitost ili jedinstvo.
Čovek od integriteta je celovit kao ličnost, možemo slobodno reći “dobro izbalansiran” – u kvalitetima koji se ispoljavaju kroz sve tri ravni ljudskog života: zdravlja, stvaralaštva (produktivnosti) i međusobnih odnosa. Neophodno “vezivno tkivo” svih kvaliteta, kod čoveka od integriteta, jeste delovanje u skladu sa vrednostima tj. moralnost.
Svaki trenutni uspeh koji je zasnovan na prevari, manipulaciji ili delovanjem u suprotnosti sa dobrobiti drugih ili društva u celini, biće kratkog daha, a nosilac istog kad-tad prepoznat kao “fejker”. Iako smo svi povremeno skloni da posumnjamo u istinitost ovog principa, naročito kada vidimo određene fenomene u našem društvu, u suštini nam samo nedostaje dovoljno vremenske ili druge distance kako bismo tu istinitost sagledali.
Rukovođenje ličnim integritetom znači još jednu važnu stvar, a to je da upoznamo svoje snage i slabosti – baš da bismo mogli biti autentični ljudi od integriteta. Nasuprot uobičajenog mišljenja da treba prvo da radimo na jačanju svojih slabih strana, najbolja usluga koju sebi možeš da učiniš jeste da se usmeriš na svoje snage, na ono što već radiš dobro.
Svaki trenutni uspeh koji je zasnovan na prevari, manipulaciji ili delovanjem u suprotnosti sa dobrobiti drugih ili društva u celini, biće kratkog daha, a nosilac istog kad-tad prepoznat kao “fejker”.
Pristup koji podrazumeva građenje na temelju talenata i mogućnosti koje već imamo (pri tom ne ostajući slepi za svoje “mane”), otvara nam vrata optimizma i jača nešto što se u psihologiji zove “samo-efikasnost” – svest o sopstvenim sposobnostima. Put samo-efikasnosti je put uspeha.
Princip uspeha #3: Nije poraz nego povratna informacija!
Ako te sada pitam: “Ko je onaj ko je sposoban da uspe?”, siguran sam da ćeš formulisati nešto slično ovome: “Onaj ko uprkos svemu ne odustaje.” Da li sam bio u pravu?
Jedan od meni omiljenih citata jeste onaj Tomasa Edisona: “Nisam omašio (fejlovao). Samo sam pronašao 10000 neodgovarajućih načina.” On nam na jedan simpatičan način objašnjava suštinu istrajnosti na putu ka uspehu. To je sposobnost šireg sagledavanja situacije, kao i zadržavanje određene emotivne neutralnosti (mogli bismo to nazvati i “naučnost”) tokom procesa realizacije onoga što smo zamislili i isplanirali.
Ako nešto ne ide kao što je planirano, ili ne daje rezultate koje si očekivao, to ne znači da si ti manje vredan, glup ili nesposoban. To samo znači da treba da razmotriš gde je eventualno bio propust, unaprediš proces i pokušaš ponovo. Ili rečima još jednog velikana, Vinstona Čerčila: “Uspeh je ići od neuspeha do neuspeha, bez gubljenja entuzijazma.”
Psiholog Kerol Dvek glavnu razliku u tome da li neko ima više ili manje potencijala za uspeh vidi u njegovom mentalnom skopu. Ljudi koji imaju tzv. “fiksni majndset” pretpostavljaju da su njihov karakter, inteligencija i kreativnost nešto što je više-manje dato i time nepromenjljivo ili teško promenljivo. Kod takvih, uspeh je samo sposobnost da se ti dati kvaliteti afirimišu kada nam se “otvore” prave mogućnosti, odnosno da se izbegne neuspeh.
Rečima još jednog velikana, Vinstona Čerčila: “Uspeh je ići od neuspeha do neuspeha, bez gubljenja entuzijazma.”
S druge strane se nalaze ljudi koji imaju tzv. “razvojni majndset”, koji vole izazove i neuspeh doživljavaju kao priliku za lični razvoj i napredak.
Ova druga grupa su ljudi koji imaju mnogo veće šanse za uspeh i koji svoj životni put doživljavaju kao neprestanu avanturu naslikanu nekad elegantnim i preciznim, a nekad “brljavim” potezima svoje ruke. Ono što je važno jesu sama prilika da se slika, kao i i utisak cele slike, a ne samo njenih pojedinačnih delića.
©benefitcoaching.rs